Thursday, November 14, 2019

Rođendan za nerođene

Rođendan ti je. Tebi i još jednom čovjeku koji je bio Moja Velika Ljubav. I veliki je čovjek. I voli me. Onako kako se uspomene vole. A ti... Sanjala sam te. Vidjela sam te sretnog, iako su prošle godine otkad sam okrznula parče sreće u tvojim očima. Prošle su godine otkad sam te slušala kako se smiješ. I proći će godine prije nego te opet sretnem. Hoće. 

Al nije ovo samo zbog rođendana. Nisam ga nikad zaboravila. Jer ti rođendani i datumi se neopozivo uvuku u moje srce, zabetoniraju se u mojim mislima i ostanu tako, kao jezivi svetionici sjećanja. Na nas. Na tebe. Na nerođene. A nekad sam pisala za tebe. Nekad sam drhatala od tebe. Nekad si bio moja Ljubav. 

Novembar je. Otkud ti opet u mojim snovima. Otkud u riječima da opet tražim utjehu za ovu žal koju osjećam. Svake godine je osjećam na ovaj dan. Radost što je taj veliki Čovjek s početka još uvijek jedna od grandioznih ljubavi u mom životu iako smo se sreli samo dva puta u poslednjih deset godina, ali takve ljubavi su velike baš zbog toga. To su oni zauvijek ucrtani simboli na dlanovima, i ma koliko vremena da prođe ostaju posebni, čuvani u zdencima srca i uspomena kao najvrijednije drangulije od mesinga, iscrtane bojom krvi. Takve su te Velike Ljubavi. Ti nisi jedan od takvih. A bio si Ljubav. 

Bili smo. Ostao si moje veliko čudo i dom. Uvijek je pored tebe mirisalo na dom. I tvoj zagrljaj je uvijek bio kao predah umojim uzburkanim talasima života. Nadam se da si popio ono vino koje sam ti kupila jednog ovavog datuma dok sam se iskradala da te ne probudim, dok su naša jutra još uvijek bila naša. Mr Right. Tako smo te zvali. 

I zašto uopšte danas mislim o tebi a ne o onom svom parčetu srca koje je zakucalo, kad sam pobjegla od tebe i tvog rođendana. Kad sam stvorila sebi novi rođendan, i smrtnu kazu. Potpisala oboje krvlju i zagrizla u dušu. Danas nije trebalo da bude dan o tebi. 

Nadam se da si srećan. Vjerujem u to, jer ti ne umiješ biti ništa drugo. Vjerujem da si danas uspio tamo gdje smo mi zapeli. U meni je za nama ostala samo žal. Ostao si ljubav u mojim očima jer si bio divno proljeće koje sam srela na putu za radost. Ostao si bitan, eto baš zato jer te godinama nisam srela, jer ćutimo i pravimo zaobilaznice oko koraka, da se ne upletemo, da nas život ne spoji. Bolje za nas. Nismo mi bili kao obični ljudi. 

Rođendan je, i tebi i njemu, i... Stavljam četiri svijeće u prozor da tamo u sumrak osvijetlim put do neba. Možda mi dođe u snove i onaj čiji rođendan samo ja pamtim. Jer je ostao nerođen. 

Rođendan ti je. Tebi i još jednom čovjeku koji je bio Moja Velika Ljubav. I veliki je čovjek. I voli me. Onako kako se uspomene vole. A ti...

No comments:

Post a Comment