Friday, May 8, 2015

mnogi su predstavu shvatili do sad nove pajace ce masa naci lako



NAPOMENA: Ovaj tekst je stvar licnog misljenja. Ne mora niko da se slozi sa njim...

Crna Gora, zemlja festivala, zabave, nerada, korupcije, političkog raja, siromašnog naroda koji to nikad neće priznati... Zemlja ponosa, istorije, i ljepote življenja. Moja zemlja... Moja geografija... Istorija me ne zanima previše. Zemlja mora i kamena, soli i snijega. Zemlja u kojoj je kao i svuda u svijetu moral dotakao neko blago dno... Zemlja u kojoj narod ćuti, guta kamen, trpi i pušta da ga gazi udarnička čizma vlasti.

Ovih dana aktuelni rat u sezonskom zapošljavanju mladih Crne Gore vs. mladih Srbije. Zanimljivo, to nije udarna vijest. Nije glavni problem. Koga još zanima to što imamo nezaposlene ljude, sa porodicama ili bez, sa snovim aili bez... Kga još briga što naše šanse odnose neki drugi, vrijedniji, bolji od nas, poslušniji od nas. Mi smo ponosni, Crnogorci ne ljube lance! Crnogorci ne slušaju nikog i ne spuštaju glavu pred poslodavcima kad počnu da zakeraju od rane zore. Ne čoče...

I možda baš zato ove sezone bukti tihi rat na moru Jadranskom.

Mladi Crne Gore možda jesu razmaženi, možda jesu hiroviti, možda jesu impulsivni, tako su vaspitani. Živi se od kumovih veza i strikovih čarapa... Živi se od preporuka, i živi se od vazduha. Možda jesu neiskusni, ali hajde, daj mu šansu. Jel tebi neko davao šansu kad si imao 16? Zamisli da tvojoj djeci niko ne pruži ruku jer je "neotesani mamin i tatin sin koji ni pertle ne umije svezati"... Zamisli da tamo negdje ima neki otac koji izdržava porodicu od te tvoje šanse... I ti ćeš je dati "tamo nekom strancu" dok ti pred kućnim pragom komšija vapi za vazduhom... Mladi Crne Gore možda sanjaju velike snove, ali do njih se ne dolazi tako lako... Možda im je sramota biti konobar, šanker, čistačica ili sobarica... Možda, ali nisu oni tome krivi već oni koji govore "Neka sine, ja ću... Neka ćero ja ću..." Nisu oni krivi što su vaspitani nesposobni...

Ali svejedno, daj mu šansu ako je traži... Pomozi mu, pomozi svojoj zemlji. Razmisli kakav želiš da budeš... Pa šta ako nemaju iskustva, naučiće... Ali nemoj im davati bijedne nadnice samo zato da bi ti mogao zimi da glumiš bogatog mangupa... nemoj im davati milostinju i crkavicu, nemoj im od rane zore prosipati mozak na aasvaltu... Daj šansu prvo sebi, svojoj zemlji, svojoj omladini, pa onda traži radnu snagu negdje drugo. Ima ih koji žele da rade, kojima treba novi telefon, ljetnji provod, ima ih koji žele da skupe neku kintu za faks, nove patike. Ima ih, samo treba vjerovati u njih, biti bolji od sebe.

A "gospodo" iz hotela što češkate svoje direktorsko dupe u kožnim foteljama od 800e nek vam je na savjesti svako gladno dijete koje u zoru nema šolju mlijeka jer njihovi roditelji "nemaju iskustva" (čitaj:nemaju vezu) u turizmu za ono malo crkavice od 200-300e. Nek je na vašu savjest svako dijete koje gladno ide u krevet jer njiohovi roditelji nisu dovoljno dobri za vase hotele... Sramite se svog naroda, sramite se i sebe onda... A ovu moju Crnu Goru treba da je sramota od vas takvih, sve da vas u sebe proguta od srama.

Ćuti mladost moje zemlje, njima nije ni stalo... Njima je i onako sve oduzeto. Oni ne vjeruju u ljude, naučeni na brzu lovu, petljanje i krpljenje, rate i kamate, ne znaju kako je teško zaraditi prvi euro. Ne znaju jer niko u njih ne vjeruje. Unaprijed im se planiraju kancelarije, zatežu se strune i duguju usluge. A vlast samo gleda i ćuti... I gazi... nemilosrdno gazi... Dok ljudi odlaze... U kolonama...

No comments:

Post a Comment

Note: Only a member of this blog may post a comment.