Wednesday, April 15, 2015

O daj okreni, taj ringišpil u mojoj glavi...

Ne znam u kom trenutku sam prestala u izlogu da gledam stiklice i haljine, a kad sam počela da uzdišem za najkicama jarkih boja i adidaskama... Ali jesam. Taj prelazni trenutak nisam ni osjetila al vec se mnogo seksipilnije osjecam u dobroj trenerci i udobnim patikama. Čini mi se da bih i na mjesec mogla pjeske krenuti po zvjezdanim stazama, samo meni poznatim. Takvi su trenuci promjene, ne osjetiš ih kad ti se prikradu, ali promjene te.

Ne treba se plašiti. Kažem to jer sam i sama bila malo preplašeno štene kada su u pitanju promjene, posebno one velike i značajne. Na mnoge nisam mogla da utičem, dešavale su se zato jer su drugi birali umjesto mene, ili sam bila nemoćna da preuzmem svoj život u svoje ruke. Bila sam dijete. Sad već odavno zrela, skoro pola života samostalna, uvijek strašljiva kad su odluke bile u pitanju, i nikad nisam voljela promjene. Nisam ni umjela da ih volim. Nisam ih razumjela.

Da li se čovjek ikad navikne na njih? Možda, ako nauči da im raširi ruke, da otvori srce, da rizikuje, da se bori... Ako nauči da živi. Nije jednostavno, posebno ne u današnje vrijeme lažnih vrijednosti, političkih previranja, ubistava, prevara... Nije jednostavno jer si rođen na Balkanu. Treba imati puno više hrabrsti nego u drugom dijelu svijeta. Treba imati i malo sreće, a naše zvijezde su nekako potamnile, Od malih nogu nas uče da se plašimo, da samo idemo na sigurno kao da takvo nešto postoji u ovim kršima... Sve dok sam ne shvatiš, dok ne naučiš da se ne bojiš guštera ako te zmija ujede, već na zmajeve da jurišaš, da se ne bojiš, da nikad ne odustaneš, i da se nikad ne predaš. Da budeš lud u svom sjaju, da budeš samo svoj, od granita isklesan, da te ne mogu vajati drugi kao glinenog goluba... Da budeš spreman na sve, uvijek, svuda...

Tek tada ti promjene neće biti problem, tek tada ih nećeš osjećati kao teret, već kao izazov. A šta je čovjek koji ne rizikuje već samo kukavica u očima zečeva. Ne slušaj predrasude svijeta već onaj svoj životinjski osjećaj negdje u zadnjem dijelu kičme. Slušaj svoje snove šta ti šapuću. svoje zvijezde prati, i nikad, ali nikad nemoj srce da zatvoriš, ma koliko te ljudi pokušavali slomiti. Nikad se nemoj odreći ljubavi, jer to bi bilo odricanje od samog sebe.


No comments:

Post a Comment

Note: Only a member of this blog may post a comment.