Wednesday, February 10, 2016

Pusti prašinom da te upijem




Pustila sam prašinu da te pospe. Da te prekrije u sšto debljim slojevima da od tebe ne ostane ni miris. Ni sjenka. Da te sklonim što dublje u svoje vene. Krvlju da te prekrijem. Da te rastopim u sebi. Pustila sam te. Ne držim se više grčevito za tvoje dlanove. Ne držim se za tebe kao za spas. Jer ti to nisi nikad ni bio. Ti si bio moj putokaz ka lukama kojim moram ići. Bio si poslednji otkucaj srca pred spavanje prije nego postaneš noćna mora. Bio si... Sve si bio. Nisi više. Kasno je.

Bili smo naši, svoji, a tako tuđi. Umio si da me voliš najluđe a nikad mi to nisi pokazao. Umio si da mi skidaš zvijezde sa neba, da ih kačiš u moje zenice, a eno ih - sve na nebu još sijaju. Ni jednu ukrao nisi. Umio si da lažeš istinom, umio si da plačeš osmijehom. Bio si tako nepopravljivo moj, a nikad mi nisi pripadao. Nisi ti umio da voliš. Ne znaš još uvijek, a mene si naučio ljubavi. Ne znaš ti, ništa ti ne znaš budalo praznoglava.

Gruba sam. Moram biti. Moram te odgurnuti od sebe, moram otići od tebe jer ti si poput kamena koje mi visi oko vrata dok stojim iznad provalije. Ti ćeš me samo povući ka dnu, da budem promašaj kao ti. Ne želim to. Ja sam za zvijezde rođena, za nebo krojena. Ja sam za letove, padova mi je previše. Ti ne umiješ ustati iz klanca u koji si pao, ti si zarobljen u sopstvenim iluzijama, ti si taj kome treba spašavanje. Tebi ljubav nije dovoljna. Malo ti je. Ti si sebičan i arogantan, i ti ne znaš voljeti. Nikad nisi ni znao.

Možda si vjerovao u nas, iako nikad nismo postojali. Ja sam vjerovala. Više ne vjerujem. Ni tebi, ni tvojim riječima, ni tvom Volim te! Ne prljaj ljubav svojim riječima. Ti ne znaš voljeti. Nikad nećeš ni znati. Ti možda imaš godina i srca za bespovratno trošenje. Ja nemam. Ja ne želim davati sebe nekom ko me ne umije sačuvati. Ne želim davati sebe nekom ko me ne zna cijeniti. Nekom ko me ne zna voljeti, bespovratno i apsolutno parališuće. To nisi ti. Žao mi je, zaista jeste. Mogli smo biti veliki, najveći, najluđi, mogli smo svijet obići na biciklu, iako ja ne znam da vozim. Mogli smo preplivati okean iako se bojim ajkula. Mogli smo. Sve smo mogli, ali sad više nema smisla. Nema potrebe zadržati te ni kao prijatelja. Ni to ne znaš biti. Sve što znaš je da voliš sebe. Zapravo, nisam sigurna ni to da li znaš.

Pusti i ti, molim te, pusti da me prašina prekrije. Pusti da odem od tebe, ne drži me vezanu za svoje hirove samo zato jer se ti plašiš voljeti, samo zato jer se ti bojiš sreće. Pusti da isparim iz tvojih vena, nema me tamo mnogo. Pusti. ne kvari mi uspomene koje imam na nas dvoje. Pusti da nas nema kao što nas nikad nije ni bilo.

No comments:

Post a Comment

Note: Only a member of this blog may post a comment.