Wednesday, July 17, 2013

U dobru i zlu... Dok nas razvod ne rastavi...

ON: Dečko od 30 i neku preko, crn, visok, zgodan, odraz muškarca, vaspitan, san svake djevojke u gradu, odličan prijatelj, i u jednom trenutku nekad u prošlosti razočaran u ljubav. Izgubio negdje nit za vezivanje... Svaka bi bila srećna da ga zadrži... 

ONA: Simpatična, 20 i neku preko, ne poznajem je, ali... Jedna od onih što se fotografiše usana spremnih na poljubac (blago rečeno). I njegova kombinacija... I u blagoslovenom stanju... 

NJIH DVOJE: vjenčanje i brak... 

I onda u nekom razgovoru... Ostade pitanje u vazduhu... 
Kada se i gdje izgubila svetinja braka? Kada je to postala samo dužnost? 
Gdje su one veze i niti i čarolije koju su vezale dvoje? 
Da li je brak zaista samo vojni rok upakovan u čokoladne boje? 

Nekad je povod za brak bila ona beskrajna, luda ljubav....Osjećaj da bez tog nekog ne želiš da provodiš dane... Onaj osjećaj kad želiš da imaš porodicu, da ti dani počinju sa nekim ko je tvoj... Da se završavaju u onoj sigurnosti koju brak nudi...
A onda se desio onaj kosmički poremećaj, zvijezde su izgubile ravnotežu i sada... iz obaveze i dužnosti prema novom životu...
Potpisuješ... Obećavaš "U dobru i zlu...Dok nas smrtne rastavi"...
I kao da se ništa nije desilo...nastavljaš po svome...

Jer po mom shvatanju - brak - ta sveta veza između dvoje ljudi koji se vole i koji žele da provedu život zajedno... To nije samo igračka koju baciš kad ti dosadi. 
To nije samo način da ne ostariš sam... 
To su oni sitni trenuci kada se probudiš malo ranije pa ti sklopljene oči osobe pored uljepšaju dan... Onaj sanjivi pogled ti bude sjajniji od sunca...
To su ni sitni trenuci kad znaš da dolaziš kući, u svoju oazu... u svoj svemir...
To su oni trenuci kad se okupi društvo s kojim ste dijelili i svađe i pomirenja, i sretne vijesti...
To su oni trenuci kad poklanjaš bez povoda... 
I kad uz sebe imaš nekog ko ti je najbolji drug, saveznik, ljubavnik, snaga i mir...
To su one dvije riječi "Volim te..."

Možda u svim tim previranjima među vijekovima ja sam ostala zaglavljena pod nekim bagremom... 
Prespavala dan kad je donešena odluka da brak prestaje biti neraskidiva veza sreće i ljubav... 
Odluka da je brak samo poslovni ugovor...
Saradnja...
Registracija... 

Istina, vremena su se promijenila... I ja sam... ali postoje neke stvari koje su iznad svih nas, i to se nikad neće promijeniti... 
I zato... Kad odlučim izgovoriti ono "DA"... znam da će to biti za cijeli život.... Bar s moje strane....

2 comments:

  1. Kao i u svemu drugom, svako radi onako kako misli da je najbolje za njega/nju. Tako i o braku svako ima svoje misljenje. Moje je bilo identicno kao i vase u zakljucku, za mene jedino ispravno.

    ReplyDelete
  2. Ja jos uvijek vjeruujem u bajke... :)

    ReplyDelete

Note: Only a member of this blog may post a comment.