jedan jedini jednostavni trenutak sreće, koja je inače tako prividna i
relativna stvar... Samo taj jedan tren kad se osjećaš potpuno,
nedodirljivo, fantastično... Ne smeta ti ni kiša što pada, ni vjetar
koji nemilosrdno nagriza svaki atom bića do koštane srži... Samo taj
jedan tren kad shvatiš da postojiš... iv si... I jedino ti si zaslužan
za osmijeh koji se iscrta na licu...
Onaj isti trenutak
kad ti srce kuca toliko ludo da sva krv krene u obraze i osmijeh je
jedino odijelo koje taj dan imaš na sebi... Ne interesuje te ni gužva u
saobraćaju, ni kolaps u sistemu... Ne zanima te što ti je ostalo par
eura u novčaniku... Ništa nije važno... Samo taj jedan jedini...
I
okreneš glavu na sve probleme, sve ti izgleda smiješno i malo i
nevažno... osim jedne zvijezde koja sija u tebi i koja te toliko diže u
visine da ti i nebo izgleda malo i smiješno... Sve je nevažno naspram
tog jednog jedinog... Onog za koji dišeš i zbog kog se budiš... samo
zbog tog osjećaja kad shvatiš da u stvari zaista voliš i da zaista
pripadaš...
Eto, takav je jedan dan bio danas...
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
-
To se prosto desi tako. Konstrukcije oslabe, negdje se u tebi slomi parče tla na kom si postavio temelje, erozija počne da kola krvot... -
Kad kažem da te volim, ne mislim samo na to da volim tvoje oči i tvoj miris, i vrline i mane, i to što jesi, i sve ono što nisi. Kad k... -
Bila sam u Lisabonu danas. I osjetila sam se živom, koračajući ulicama Alfame i zavirujući ljudima u prozore i slušajući ritam muzike iz kam...
No comments:
Post a Comment
Note: Only a member of this blog may post a comment.