Saturday, April 16, 2016

Naprosto, ti si čekati znala kao niko na svetu



Ideš sjutra. Vrijeme je prebrzo prošlo. A taman sam oživjela. Taman se počela radovati. Gledati zvijezde. Proznajem, na tren sam povjerovala i u sreću. U šta sad da vjerujem? U daljinu? U tehnologiju, kao da nas ona može sačuvati? U nas? Postojimo li Mi? 

Željela bih da mogu da Ti se prepustim, da ti toliko vjerujem da ćeš ostati. Željela bih da mogu da vjerujem da će mi srce iznići iz ovog što si posadio. Željela bih da ti mogu sve ispričati. Toliko toga. Željela bih i da ostanem u Tvom zagrljaju bar jednu vječnost. Ne možeš ti znati kakva je to školjka za moje nemire. Ne možeš znati koliko mi nade ulivaju tvoji dlanovi, šapuću mi da Ti vjerujem. I želim. Iako se plašim. 

Ovo je poslednji dio sage o Nama. Možda ću pisati o nedostajanju, crtati tvoje obrise na obzorju, možda ću uzdahnuti svaki put kad se sjetim. Možda ću se i napiti. Neću plakati, to je sigurno. Neću mutiti ovo malo sreće suzama. Možda ću potajno mirisati onaj džemper i nositi ga po kući, da mi ne izblijede miris tvog parfema i kože. Nedostajaćeš mi to je sigurno. Čak i više od toga. Falićeš. Ćutaću ti o tome. I čekati. 

Čekaću da ponovo dođeš, da mi se mangupski iskusno nasmiješiš, da se zalijepim za tebe poput čička u kosi. Čekaću Te, na istom mjestu na kom smo se sreli. Podići ću bedeme oko uspomene na Tebe i čekati. Bože, koliko sam samo zidova podigla i srušila u sebi i oko sebe. Cijeli jedan kamenolom sam napravila samo da se sačuvam, a opet nekako završim izujedana i opustošena. I sad opet postajem sopstveni građevinar, možda ovaj put ne napravim nered. 

Obećavam ti da ću zadržati ovaj osmijeh. I da ću pustiti srce da raste. Možda, ako se ponovo sretnemo, možda ću tada umjeti da se oslobodim straha i da Ti dozvolim da me vodiš. Ako se, pak, meni ne vratiš, neću biti tužna. Sačuvaću te u zdencu mojih maštanja, i ponekad možda poželjeti da si srećan. Čak iako to ne bude sa mnom. Jer takvi kao Ti zaslužuju imati ostvarene želje, sigurnost i mir. Ne brini za mene. Ja sam u svojim zidovima sigurna. 

Čuvaj se! Zbog mene, za mene, zbog nas! 

No comments:

Post a Comment

Note: Only a member of this blog may post a comment.