Friday, February 6, 2015

Mjesečar tvojih snova



Nisam to ja po tvojim snovima,
to moj korak mjesečara bludni, ne zna šta bi od sebe,
ne zna šta će bez tebe, pa lunja.
Zavlači se svuda po širokom sokaku tvoje duše
tražeći pravu priliku da ti naruši mir
tamnim uzdahom koji se lijepi za vrat,
za mokru kožu leđa dok pokušavaš da me sačuvaš u zagrljaju,
a ja, kao tamna sjena, kao pramen magle
izmičem ti ispod prstiju
srećna što me tvoj dodir bar okrznuo po bedrima.
Bježim od tebe a tako želim da ti pripadam,
da se od mraka u zvijezdu pretvorim,
da od sunca zasijam jače, sjajnije,
da se i ono postidi pred mojim osmijehom.
Bježim kao što ti od sebe se skrivaš,
kao lopov koji ukrade poljubac i nestane u mrak.
Znam, ne krivim te zbog toga, ne osjećam tugu.
Naprotiv, srećna sam što su nam se koraci ukrstili,
što znam da postojiš tako zbunjen, plašljiv i snažan.
Ranjivi dječak u tijelu muškarca
od kojeg me hvata šašava jeza
koja se kao lijana uz kičmu penje do vrha usana.
Srećna sam jer znam da korčaš ulicama ovog prodanog grada,
uživaš u mladosti drugih i to te ispunjava,
a svjestan si da ti srce ostaje prazna školjka na kraju noći.
Svjestan si da je taj krevet od bijelog pamuka
koji na mene miriše u snovima,
da je veliki za broj, za dva broja čak,
ma ko prespavao pored tebe.
Svjestan si da samo ja osjećam
košavu u tvojim grudima kad uzdahneš u sred noći
i kad se priviješ uz mene kao korov tražeći sigurnost.
Ti i ne znaš da ja pohodim tvoje snove, tvoje noći,
da bojim tamnu stranu tebe u radost, u sreću,
u hiljadu boja kojima hraniš druge,
samo zato jer mi je važno da budeš srećan, iako znam da nisi.
Ja sam tvoja Pandorina kutija sa mastilom želja
u kojoj se nalaze tvoji skriveni strahovi.
Tvoje snove sam upila u sebe
da ih ti ne okaljaš svojim grijesma,
da ih sačuvam čiste za tebe
i kad budeš najsrećniji da ti ih vratim,
da ih živiš, da budeš ono što ti sad nedostaje.
Ne brini, ja sam obećala da o tebi neću pisati, i ćutim.
Uhvati me ponekad da mjesečarim po stihovima
i slovima izvezem tanku paučinu od poezije na tvom dlanu
znajući da će se to raspršiti čim tuđu kožu dodirneš.
Ne brini, ja sam srećna sa svojim obećanjem,
znajući da je to jedan djelić tvoje slagalice za sreću.
Ja još uvijek imam privilegiju da mjesečarim po tvojim snovima,
da budem bludni maštaroš po tvojim nemirima,
da se zavučem u svaku poru tvoje kože
i da ne osjetiš kad počneš da mirišeš na mene.
Meni je dovoljno.
Ja svoju sreću tražim u drugim stvarima,
u tuđim očima koje još nisam srela,
a za tebe čuvam svoj mir,
svoju tamnu stranu koja tvoje divlje dlanove izaziva
da sruši sve zidove oko mene.
Da me od svih sakriješ, tijelom pokriješ,
i drugome hladno bez riječi prepustiš.
Ne brini, ja svoja obećanja ispunjavam.

No comments:

Post a Comment