Ne postoji predizborna šutnja... Bar ne u današnje vrijeme tehnologije... Možda samo mediji umiju ćutati ali internet i mobilna tehnologija nikako...Volim ovaj svoj dio svijeta... Ovaj kamen kojim gazim, i ovu šumu kojom dišem, more kojim plačem, nebo kojim gledam... Ponosna na to ko sam i odakle sam... Ponosna na ime i ponosna na korijen... (iako ne znamm dokle dopire)... I to ni jedna politika ne može da promijeni... Ni jedna partija... Ničije kritike i pohvale, lažna i prava obećanja, maldost ili starost... Ovo parče svijeta nosim u srcu bez interesa...
Situacija je realno loša.... Neko može da kaže i dobra... To je stvar tuđeg mišljenja... U moje ne zalazim... Jer ovaj ćošak svijeta iz kojeg dolazim je osnova mene, prečnik mog srca i obim moje duše... Ja neću da se opredjelim ni za čiju bajku, ni za čije viđenje politike u mojoj zemlji... Gore pamtim, a bolje nam nikad nije bilo... tako da mi je nekako postalo svejedno... Do ovog ugla ne dopire svjetlost, ovde smo svi sami na svome, pa kako se ko snađe...
I zato me ne dotiču ničije priče pred spavanje, sem možda one ispričane na mom desetom nebu u ojem ne postoji niko osim nas... Volim moj mali ćošak planete, volim ovaj krš i volim ovu planinu... I more koje je plavlje nego igdje na svijetu... To je jedina partija koju podržavam i jedina politika koju volim... Moja Crna Gora!!!! Samo nek živi...
No comments:
Post a Comment
Note: Only a member of this blog may post a comment.